Brzi odabir
Dodaj u košaricu
Robne marke
Kategorije

SVE ŠTO TREBATE ZNATI O BEŽIČNIM MIŠEVIMA ZA IGRANJE

U posljednje dvije godine svijet miševa za igranje doživio je svojevrsnu renesansu. Tu ne mislimo samo na činjenicu da smo dobili ponajbolje optičke senzore u povijesti, s perfektnom preciznošću i posve iskorijenjenom akceleracijom te “umjetnim” zaglađivanjem pokreta, već i na to da su bežični miševi performansama napokon dostigli žične. Tehnologija bežične komunikacije između miša i računala razvila se do razine gdje više ni najokorjeliji eSports profesionalci ne mogu detektirati razliku u ponašanju miša u žičnom i bežičnom načinu rada. Da je tome doista tako, uvjeriti se mogao svatko tko je u posljednje vrijeme gledao neko veće eSports natjecanje – na stolovima sve većeg broja natjecatelja uočavaju se bežični miševi. Tu spadaju čak i turniri u natjecateljskim pucačinama iz prvog lica, koje se tradicionalno smatraju najzahtjevnijima u smislu preciznosti i brzine miša, kao što su Counter-Strike: Global Offensive i Overwatch.
Štoviše, engleski profesionalni tim London Spitfire nedavno je osvojio veliki finale službene Overwatch lige upravo korištenjem Logitechova najnovijeg bežičnog miša, modela G Pro Wireless.

No ne nudi samo taj konkretan model vrhunske performanse u igrama – isto vrijedi za ostale miševe iz Logitechove bežične ponude za igrače, kao i za većinu bežičnih modela renomiranih proizvođača, poput Roccata i Razera. Za bežičnu komunikaciju između odašiljača (miša) i prijamnika (računala) još uvijek se koristi 2,4-gigahercni frekvencijski pojas, ali razvijene su tehnike aktivnog traženja i prebacivanja na najčišće dostupne frekvencije unutar samog pojasa, čime je bežična veza postala izuzetno robusna. Napredovala je i geometrija antena, ali i – podjednako važno – kontroleri i firmwareovi samih miševa, čime su eliminirane zadrške u obradi informacija u čitavom podatkovnom lancu, dakle na relaciji od optičkog senzora do (re)akcije na monitoru.

Prođimo kroz nekoliko pitanja, koja biste si mogli postaviti uoči kupnje novog miša za igranje, osobito u slučaju da ste voljni razmisliti (i) o bežičnim modelima - a trebali biste biti.
 

ZAŠTO UOPĆE TREBAM BEŽIČNOG MIŠA ZA IGRANJE, KAKVE SU NJEGOVE PREDNOSTI?


Temeljna prednost bežičnog miša pred žičnim vrlo je očita – eliminacija žice znači da nas više nema što sputavati u manevriranju. Premda se žice ozbiljnih miševa za igranje uvijek rade tako da su što manje sklone utjecaju na pokrete i zapinjanju za rub stola ili podloge, to nikad nije u potpunosti moguće izbjeći. Profesionalni igrači spas traže u korištenju stolnih vodilica za žicu miša – takozvanih bungeeja. No čak ni bungee ne može osigurati osjećaj potpune slobode, kakav ćete imati s bežičnim mišem u ruci. Granica onoga što možete izvesti na virtualnoj bojišnici tada se pomiče do kraja; limitirani ste samo vlastitom vještinom, i fizičkom veličinom podloge.
 

IMAJU LI GEJMERSKI BEŽIČNI MIŠEVI NEDOSTATAKA?

Osnovni nedostatak, ako to tako možemo nazvati, trajanje im je baterije, odnosno činjenica da je napunjenost baterije nešto o čemu moramo voditi računa. Modeli renomiranijih proizvođača u pravilu nude barem dvadesetak sati bežičnog rada, dakle prosječni korisnici punit će ih otprilike dvaput tjedno. Svi bežični miševi s ugrađenom punjivom baterijom pune se tako da ih preko USB kabela spojimo s računalom. Pritom za vrijeme punjenja ostaju posve upotrebljivi, dakle, možemo nastaviti s igranjem, samo uz prisustvo žice. U slučaju da miš nema punjivu bateriju, već energiju crpi iz jedne ili dvije AA baterije, žični način rada nije moguć, već ćete za takve modele pri ruci morati imati svježe baterije. Dobra vijest je da baterije takvih miševa traju preko 200 sati, stoga će vam jedno standardno pakiranje baterija biti dostatno za cijelu godinu korištenja.
 

ČUO SAM ZA BEŽIČNE MIŠEVE KOJI SE SAMI PUNE. O ČEMU SE RADI?

Logitech je prošle godine razvio takozvani G PowerPlay Wireless Charging System, specijalnu podlogu koja koristi načelo elektromagnetske rezonance da bi stvorila energetsko polje, koje, pak, pobuđuje električnu energiju u zavojnici smještenoj u kućištu podržanih miševa. Radi se, dakle, o tehnologiji bežičnog punjenja, implementiranoj tako da se baterija podržanih miševa (G703, G903 i G Pro Wireless) neprestano održava napunjenom. Lijepa strana takvog pristupa je to što o bateriji više ne treba voditi računa, no ima tu i jedan problemčić – podloga košta 940 kuna. Podlogu za bežično punjenje svojih miševa, nazvanu MM1000, razvio je i Corsair. Razlika u odnosu na Logitechov pristup jest to što Corsair ne koristi vlastitu tehnologiju bežičnog punjenja, već poznati Qi, stoga na njoj možemo napuniti i mobitele koji dotičnu podržavaju. Corsairova podloga također je jeftinija (može se kupiti za oko 650 kuna), ali nije sposobna puniti miša bilo gdje, već samo kad se on postavi na točno određeno mjesto u njenom gornjem desnom uglu.
 

NA TRŽIŠTU SU DOSTUPNI JEFTINI BEŽIČNI MIŠEVI, KOJI NISU DEKLARIRANI KAO GEJMERSKI. JESU LI ONI DOBRI ZA IGRANJE?

Nisu. Premda je točno da se “uredski” bežični miševi mogu nabaviti za manje od 100 kuna, oni se u smislu performansi ne mogu usporediti s gejmerskim modelima. Osim što u pravilu dolaze s lošim senzorima, ni bežične performanse nisu im ni približno na razini modela namijenjenih igranju, zato što se kod njih ne teži minimiziranju latencija. Zbog toga se takvi miševi ne mogu koristiti za iole “ozbiljnije” igranje. S druge strane, ako tražite bežičnog miša za surfanje i poneku partijicu Solitairea, doista nema razloga da trošite novac na gejmerske modele.
 

KAKO SE BEŽIČNI MIŠEVI SPAJAJU S RAČUNALOM?

Bežični sustav sastoji se od dva osnovna dijela: odašiljača, koji je ugrađen u kućište miša, te prijamnika, koji ćete dobiti u kutiji, a namijenjen je spajanju u slobodni USB utor računala. Prijamnici današnjih bežičnih miševa veličine su USB sticka ili manji. Primjerice, Logitechovi bežični miševi dolaze s prijamnicima veličine nokta. Bežični miševi sa svoje donje strane obično imaju prekidač za uključenje i dovoljno su pametni da prestanu trošiti bateriju kad se računalo isključi.
 

KOLIKI JE DOMET BEŽIČNIH MIŠEVA, KOLIKO PRIJAMNIK MOŽE BITI UDALJEN OD MIŠA?

Mišljenja smo da se o problematici udaljenosti između prijamnika i miša premalo diskutira, jer stvari baš i nisu onakve kakvima ih mnogi zamišljaju. Većina korisnika misli da će bežični prijamnik jednostavno utaknuti u USB konektor na stražnjoj strani matične ploče i započeti s igranjem. Praksa je pokazala da će svi miševi u tom slučaju raditi, ali neće davati najbolje moguće performanse. Što je udaljenost između miša i prijamnika veća, kvaliteta bežičnog signala teže je održiva i sama konekcija postaje mnogo osjetljivija na vanjske smetnje. Prisjetimo se, komunikacija se odvija u 2,4-gigahercnom frekvencijskom pojasu, istom onom koju koriste vaš kućni WiFi (i bežične mreže svih vaših susjeda), mobitel, bežični headset i tipkovnica, pametni senzori i neki drugi uređaji. Kako bismo minimizirali njihov utjecaj na bežične performanse miša, esencijalno je da se prijamnik postavi u blizinu miša – iznad podloge, primjerice. Upravo se zbog toga svi gejmerski bežični miševi isporučuju s produžnim USB kabelom, čiji ćete jedan kraj spojiti u USB konektor na matičnoj ploči računala, a drugi dovući u blizinu podloge i u njega utaknuti bežični prijamnik.
 

NE GUBI LI SE TIME POANTA BEŽIČNIH MIŠEVA – DA MI RADNI STOL NIJE ZATRPAN ŽICAMA?

Ako bežičnog miša kupujete prije svega radi čistoće radnog prostora, a ne marite za najbolje moguće performanse u igrama, tada jednostavno nećete koristiti produžni kabel i zadovoljit ćete se s performansama koje isporučuje kad se prijamnik nalazi na većoj udaljenosti. U slučaju da vam dolazi do prekida u konekciji, što može biti slučaj kad se računalo nalazi ispod stola, pribjegnite kreativnim rješenjima – primjerice, sprovedite produžni USB kabel uz stražnji dio stola.

Također treba istaknuti da kupci gejmerskih bežičnih miševa generalno ne razmišljaju o bežičnim modelima s ciljem uljepšanja okoline računala, već postizanja potpune slobode kretanja. Takvima razvlačenje produžnog USB kabela i postavljanje prijamnika u blizinu podloge ne bi trebalo predstavljati nikakav problem.
 

AKO IMAM BEŽIČNI HEADSET I/ILI TIPKOVNICU, HOĆE LI ONI NARUŠAVATI PERFORMANSE BEŽIČNOG MIŠA?

Kako bismo potražili odgovor na to pitanje, na isto računalo spojili smo Logitechovu bežičnu tipkovnicu G613 i SteelSeriesov bežični headset Arctis 7 te tada iskušali nekolicinu Logitechovih, Razerovih i jedan Roccatov bežični miš. Nismo uočili da tipkovnica i headsetikako utječu na ponašanje miševa, barem u situacijama kad smo prijamnik pozicionirali u blizinu podloge. Naravno, prijamnike tipkovnica i headsetova također je poželjno smjestiti što bliže samim uređajima, kako ne bi dolazilo do prevelikog “ispreplitanja” bežičnih signala.
 

KOJI SU STILOVI DRŽANJA MIŠA I KAKO ONI UTJEČU NA MOJ IZBOR KONKRETNOG MIŠA?

Tri su osnovna stila držanja miša – palm grip (držanje položenim dlanom, gdje čitav dlan naliježe na tijelo miša), claw grip (donja strana dlana prislonjena je na stražnju stranu miša, a prsti okomito padaju na tipke) te fingertip grip (miš se drži vršcima prstiju, a donja strana dlana počiva na podlozi; dlan ne dodiruje kućište miša). U skladu s time, valja odabrati optimalan oblik i veličinu miša. Korisnici palm gripa moći će birati krupnije miševe, čak i ako nemaju osobito velike dlanove. Za claw grip pogodni su praktički svi miševi, s time da je poželjno da je stražnja strana kućišta nešto strmija, kako bi dno dlana imao dobar kontakt. Najzad, za držanje s fingertip gripom najpogodniji su srednji i manji miševi plosnatijeg, što neutralnijeg oblika. Nema nekog smisla lamentirati nad najboljom vrstom hvata i na silu se pokušavati priviknuti na neki od njih – koristite onaj koji vam dolazi prirodno. Profesionalni igrači načelno smatraju da držanje s položenim dlanom smanjuje preciznost i brzinu kontrole miša pa su skloniji claw i fingertip gripu. To bi vas moglo motivirati da promijenite vlastite navike, ali sam proces bi vam mogao biti suviše mukotrpan i potencijalno neuspješan; može se dogoditi da tjednima radite na vlastitom "preodgoju", a naposljetku u žaru borbe svejedno nesvjesno pribjegnete onome što vašem dlanu i mozgu najbolje odgovara.
 

KOJE VRSTE SENZORA MODERNI MIŠEVI KORISTE?

Među miševima za igranje u upotrebi su laserski i optički senzori. Jedni i drugi podlogu skeniraju pomoću CMOS senzora, ali razlikuju se prema načinu kako ju osvjetljavaju. Dok laserski senzori za to koriste, kako im ime kaže, laser, optički senzori u iste svrhe rabe LED-icu. Premda laserski senzori imaju neke prednosti, poput mogućnosti rada na širem spektru podloga, ultimativne performanse dobivaju se od optičkih sustava. Štoviše, svi najbolji senzori današnjice, kao što su PMW3366 (i njegove izvedenice), HERO 12K, HERO 16K i Owl-Eye, uglavnom su optički. Samo pripazite pri odabiru podloge – obavezno mora biti nereflektirajuća, najbolje posve crna.
 

OVOGODIŠNJI MIŠEVI HVALE SE OPTIČKOM RAZLUČIVOŠĆU DO 16.000 DPI. ČEMU TO SLUŽI?

Ničemu. Vrijednosti maksimalne optičke razlučivosti senzora rastu samo zato što se slabije upućenog kupca velikom brojkom može natjerati na misao da je neki senzor bolji od nekog drugog. U praksi se pri 16.000 DPI, ili ičemu približno sličnom, neće igrati nitko, jer bi jedan milimetar pomaka miša rezultirao okretanjem lika oko vlastite osi mnogo puta. Jedina teoretska korist od viših optičkih razlučivosti jest rad na monitorima vrlo visoke razlučivosti (4K, 8K), gdje se podizanjem razlučivosti senzora može smanjiti količina “veslanja” po podlozi – najjednostavnijim riječima, kursor u Windowsima postaje brži.
 

JESU LI SENZORI MIŠEVA NA VIŠIM RAZLUČIVOSTIMA PRECIZNIJI NEGO NA NIŽIM?

Ne. Optička razlučivost nije u korelaciji s preciznošću senzora. Nesporazum vjerojatno nastaje upravo radi korištenja riječi “rezolucija” – svi znaju da kod monitora viša razlučivost rezultira oštrijom slikom. Kod optičkih sustava miševa, međutim, podizanjem razlučivosti ne poboljšavamo “oštrinu” ili preciznost senzora, već samo reguliramo koliko će se brzo pomicati pokazivač u Windowsima (ili nišan u igrama). Razlučivost izražavamo u točkama po inču (Dots Per Inch – DPI). Primjerice, namjestimo li senzor miša na 2.000 DPI, to znači da će jedan inč (2,54 centimetara) pomaka miša po podlozi rezultirati pomakom pokazivača, odnosno nišana, od 2.000 piksela. Ne samo da senzori miševa nemaju bolje performanse na višim razlučivostima, već se neki senzori bolje ponašaju na nižim razlučivostima, zato što više razlučivosti postižu softverskom interpolacijom podataka sa senzora, umjesto da koriste “sirove” podatke sa senzora. Kvalitetniji miševi za igranje hvale se “pravim 1:1 praćenjem pokreta”, što zapravo samo znači da njihovi senzori funkcioniraju bez ikakve interpolacije, pri svim raspoloživim vrijednostima optičke razlučivosti.
 

KAKVU OPTIČKU RAZLUČIVOST ONDA DA KORISTIM ZA IGRANJE?

Nema strogog pravila, ali profesionalni igrači najčešće biraju vrijednosti od 400, 800 ili 1.600 DPI. Naravno, dodatno fino ugađanje osjetljivosti miša valja obaviti i unutar same igre. Ako igrate naslove u kojima je važna preciznost nišanjenja, poput pucačina iz prvog lica, nastojte uvijek koristiti identičnu osjetljivost u svim takvim igrama, kako bi vam se razvila memorija mišića – pojavnost gdje vam ruka “zna” koliko mora pomaknuti miša da biste precizno nanišanili metu.
 

PO ČEMU SE RAZLIKUJU DRIVERI MIŠEVA I KAKO ONI UTJEČU NA CJELOKUPNO ISKUSTVO KORIŠTENJA?

Iskustvo korištenja miša uvelike ovisi o kvaliteti drivera – upravljačkog softvera u kojem kontroliramo sve njegove funkcije. Na ovom polju svi su relevantni proizvođači u posljednje vrijeme vrlo napredovali, stoga se podrazumijeva da imamo funkcije poput namještanja optičke razlučivosti (najčešće u koracima po 50, a kod Razera u koracima od 1) i brzine uzorkovanja USB porta (125 do 1.000 Hz) te upravljanja RGB svjetlosnim efektima, ako oni postoje. Kod bežičnih miševa redovito se dobiva i informacija o trenutačnom postotku baterije, a samo Logitechov Gaming Software procjenjuje koliko će još sati rada ona ponuditi, s obzirom na trenutačne postavke parametara koji na to utječu (brzina uzorkovanja, aktivnost RGB LED-ica). Logitech također nudi mogućnost skeniranja podloge i prilagođavanja senzora njenim karakteristikama. Ta funkcija postoji i unutar Razerova drivera Synapse, ali može se koristiti samo u žičnom režimu rada. Razer, Roccat (softver Swarm) i Logitech uredno dozvoljavaju i promjenu funkcija svih tipki, pri čemu im možemo dodijeliti generičke funkcije Windowsa (reguliranje glasnoće zvuka, otvaranje internetskog preglednika, prebačaj računala u Sleep i slično), funkcije željenih tipki, ili kompleksnije makroe.
 

KAKO POSTIĆI ISTU OSJETLJIVOST U SVIM PUCAČINAMA IZ PRVOG LICA?

Iskoristite ovaj jednostavni trik – uđite u igru u kojoj vam je osjetljivost namještena točno onako kako želite, postavite miša na rub podloge, zapamtite u što upire nišan, pomaknite ga do drugog kraja podloge i zapamtite kamo sada gleda nišan u odnosu na početnu poziciju. Potom pokrenite drugu igru i ponovite postupak, sve dok vam to “odstupanje” od početnog i završnog položaja nišana nije isto kao u prvom naslovu. Osobno koristim osjetljivost od 400 DPI i pomak od početka do kraja podloge (45 centimetara) podudara mi se s okretom za punih 360° unutar igre. Sve što trebam jest pronaći vrijednost osjetljivosti miša unutar igre pri kojoj će mi se lik okrenuti za tih 360°, kad miša povučem od početka do kraja podloge. Primjerice, u Quake Championsu ta vrijednost je 2,5, u Battlefieldu V 13%, a u PUBG-u 51. Najzad, povedite računa i o tome da postavka FOV-a (vidnog polja) utječe na osjetljivost miša. Ako osjetljivost miša ne mijenjamo, a smanjimo FOV, miša će trebati više pomaknuti za isti okret pri višem FOV-u. Zbog toga, FOV je još jedna postavka koja bi vam u svim pucačinama iz prvog lica trebala biti ista.